Mediteranski lučki gradovi postali su središta intenzivnog razvoja kruzinga i rastućih pritisaka na održivost. Kruzeri i trajektni sustavi generiraju koncentrirane sezonske tokove koji značajno utječu na lučku infrastrukturu, urbane prometne mreže, okolišne uvjete i modele upravljanja u odnosu luka–grad. Brzi rast kruzinga potaknuo je rasprave o infrastrukturnim kapacitetima, emisijama, zagušenju, društvenoj prihvatljivosti i regulatornim odgovorima. Gradovi poput Splita predstavljaju složene studije slučaja u kojima se isprepliću kruzing promet, trajektna povezanost, baštinska ograničenja i ciljevi održivog razvoja. Program odgovara na rastuću potrebu za interdisciplinarnim znanjima u upravljanju održivim kruzing sustavima u lučko-gradskom okruženju, u skladu s IMO Strategijom smanjenja emisija (2023.), Europskim zelenim planom i smjernicama ESPO-a.